Povijest

Narodna čitaonica u Malom Lošinju osniva se 30. listopada 1887. godine. Zasluga je to mjesnih uglednika, predvođenih Šimom Kvirinom Kozulićem koji je imenovan predsjednikom Čitaonice. Trgovac Oktav Martinolić bio je potpredsjednik, vjeroučitelj M. Oršić tajnik, a Ivan Kučić Šimunov blagajnik. Čitaonica je bila smještena u zgradi na današnjem Trgu žrtava fašizma 8.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Budući da je Čitaonicu posjećivala samo lošinjska inteligencija a ne i puk, 1899. godine, nastojanjima umirovljenoga mornaričkog časnika Ivana Lovrića, u istom prostoru osniva se Zabavno-čitalačko društvo “Zora”, koje postaje središte donošenja svih odluka važnih za nacionalni i kulturni napredak. Osobito važnu ulogu u tim zbivanjima imao je prof. Ambroz Haračić. Prvi predsjednik Društva bio je kapetan Josip Čačević, a potom Josip Vidulić. U prvoj godini postojanja Društvo je imalo 100 članova.

 

Početkom 20. stoljeća sve su jače stranačke razmirice u hrvatskim krugovima, pa tako i među članovima Hrvatske čitonica i Društva “Zora” koje se raspušta 1910. godine.

Godine 1904. u Malom Lošinju se osniva Pučka knjižnica. Za njezino otvaranje osobito je zaslužan učitelj Josip Kraljić. Svečanost otvorenja upriličena je 15. siječnja 1905. godine. Prema sačuvanim dokumentima, Knjižnica je 1905. godine imala 618 knjiga, a već do ljeta darovano joj je još 808 knjiga.

 

Čak dvadeset godina prije Čitaonice u Malom Lošinju, osniva se Hrvatska čitaonica u Velom Lošinju, točnije 1867. godine. Novčanu potporu od 50 forinti uputio je i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Nakon nekog vremena Hrvatska čitaonica prekida s radom, da bi ponovno postala aktivna 1906. godine.

I u ostalim mjestima otoka Lošinja osnivaju se čitaonice. U Nerezinama se 8. prosinca 1896. otvara Hrvatska čitaonica, a u Ćunskom pod istim nazivom 17. siječnja 1897. godine. Iste se godine 16. svibnja na otoku Unijama otvara Hrvatska pučka čitaonica.

Ovi podaci rječito govore o kulturnom zamahu i značenju koje su presudnim povijesnim trenucima na ovom području imale čitaonice i knjižnice.

Nakon drugoga svjetskog rata, pedesetih godina, u zgradu na današnjoj adresi Trg Republike Hrvatske 10, otvara se Knjižnica i čitaonica Mali Lošinj. Od 1955. do 1963. godine poslove knjižničara obavljao je Stelio Cappelli. U Knjižnici je bio prvi TV prijamnik u mjestu, pa je bila vrlo posjećena. Šezdesetih godina Knjižnica se zatvara, a fond premješta u zgradu Narodnog sveučilišta, Ulica Vladimira Gortana 35. Novi prostor u palači “Kvarner”, Lošinjskih kapetana 13, uređuje se tijekom 1969. godine.

 

Knjižničarske poslove 1970. godine obavljala je Branka Jakovac, a od 1971. do 1977. Ana Marija Gospodnetić. Nažalost, godine 1975, Knjižnicu zahvaća požar u kojem stradava dio fonda. Nakon toga Knjižnica preseljava u zgradu u Ulici Lošinjskih brodograditelja 22, gdje djeluje od 1981. do 1986. pod nazivom Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj. Poslove knjižničara obavlja Jagoda Mužić.

Od 1986. do 1992. Knjižnica je smještena u palači “Fritzy”, Vladimira Gortana 35. Nakon preseljenja osniva se dječji odjel te započinju organizirani programi rada s djecom poput besplatnog upisivanja učenika prvih razreda osnovne škole, projekcije crtanih filmova i sl. Zapošljava se još jedna knjižničarka, Vesna Andrič.

U današnjem prostoru nekadašnjeg Doma armije u Zagrebačkoj ulici 2, Knjižnica djeluje od 1992. godine uz dopuštenje Ministarstva obrane. Prostor je tada uređen i opremljen novih namještajem.

Zgrada Doma kulture (Zagrebačka 2) u kojoj se danas nalazi
Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj

Uz riječku i opatijsku knjižnicu, ima dug profesionalni staž zahvaljujući čemu je i razvila knjižničnu mrežu. Godine 1987. otvorena je knjižnična stanica u Velom Lošinju, 1989. u Nerezinama, a 1995. na otoku Unijama.

Od 1. listopada 2006. godine Gradska knjižnica i čitaonica djeluje kao samostalna ustanova.

(iz knjige: Črnjar, Ljiljana: Narodne i školske knjižnice Primorsko-goranske županije: pregled županijske matične službe, Gradska knjižnica Rijeka, 2005.)